Veeeeeliki intervju s BluVinilom!

Donosimo velike intervjue s sudionicima nedavno završenog Rock&Off Toura iz pera naše novinarke Petre Miloš! Na redu je Matej iz BluVinila, a intervju možete poslušati na Rock&Off radiju u subotu, 4.9. u 12h, u 20h ili u nedjelju, 5.9. u 12h.

 

Mladi šibenski bend koji je započeo svirajući za obitelj i uzak krug prijatelja, počeo je sve sigurnije osvajati velike pozornice i srca široke publike. Nazivamo li ih Apašima, Herojima ili BluVinilom, svejedno je jer referenca je uvijek ista, a označava četiri mladića koji iskonski vole glazbu i stvaraju neke nove zarazne ritmove koji sve više postaju garancija toga da njihovo vrijeme tek dolazi. O dosadašnjem radu, koncertima, ali i svemu onome što slijedi porazgovarali smo s frontmenom benda Matejom Nakićem.

Kao bend koji je bio nominiran u kategoriji Velikog praska godine za Rock&Off nagradu, imali ste priliku biti dio Rock&Off toura i zasvirati u Ljetnom kinu u Jelsi na Hvaru. Za početak, kakvi su dojmovi s toura?

-          Pa super je bilo. Nama je, evo, baš jako drago i jako smo zahvalni što smo dobili priliku svirati na Hvaru u Jelsi jer to su onako neke lokacije na kojima rijetko dobiješ priliku svirati. Upoznati tamošnje fanove i ljude koji cijene naš rad bilo je baš jako vrijedno iskustvo i da smo se uopće uspjeli nekako i njima koncertno predstaviti. To je nešto jako značajno za nas, tako da jako smo zahvalni na cijeloj toj prilici.

Kad govorimo o Rock&Offu i touru, koje je tvoje mišljenje, kao još uvijek relativno mladog glazbenika na glazbenoj sceni, o Rock&Offu kao konceptu nagrađivanja glazbenika „alternativne“ scene od strane novinara, a onda i o Rock&Off touru kao novom projektu kojim se nastoje mladi bendovi predstaviti publici u manjim mjestima?

-          Meni je to zapravo super stvar zbog toga što daje priliku nekoj drukčijoj sceni da se predstavi i ta druga scena ne mora nužno biti neki pretjerani underground, nešto pretjerano alternativno, nego jednostavno nešto što nema u nekim ustaljenim šablonama priliku da se prezentira široj javnosti. I mislim da je zbog toga baš jako dobro, kao neki checks and balances, imati neku drugačiju nagradu koju vole drugačiji ljudi da malo pruži taj balans što se tiče žanrova i što se tiče same glazbe, autorskog rada i produkata koji se stvaraju u državi. Tako da pozdravljam sve što Rock&Off radi i mislim da je to jedan jako dobar zalog za budućnost i za autorsku produktivnost cijele države.

Hvala u ime cijele Rock&Off ekipe na lijepim riječima. Je li vama kao bendu, koji je u procesu osvajanja publike, važnije osvojiti velike gradove ili vam je bitno da se za vašu glazbu čuje gdje god.

-          Te stvari, po meni, ne isključuju nužno jedna drugu. Naravno da su bitne obje stvari. Mi smo zapravo najsretniji kad dobijemo, kako se kaže, jednog fana koji će reći: Okej, to mi se sviđa, to mi je cool. Pa bilo to u nekom najmanjem mjestu ikad, na nekoj najopskurnijoj gaži ili na nekom velikom koncertu, tipa sad ovaj u Zagrebu, gdje je veći broj posjetitelja. Tako da mi je zapravo skroz svejedno. Poanta nam je samo da vidimo da ljudi vibeaju na tu muziku, da osjećaju to i to nam je doslovce jedan i realno jedini razlog zašto se bavimo ovim poslom.

A ono na što ljudi definitivno vibeaju su Apaši i mislim da vas, htjeli vi to ili ne, mnogi ljudi percipiraju upravo kroz tu pjesmu i poistovjećuju vas s njom. Jeste li očekivali, ili barem ti osobno, da će se stvoriti takav hype o Apašima, a onda posljedično o BluVinilu uopće? Imate li predosjećaj kad stvarate pjesmu da će neka pjesma polučiti dobar uspjeh kod publike?

-          Pa, realno ne. Mi smo za tu pjesmu Apaši imali jednaka očekivanja kao za sve protekle pjesme. Baš nas je iznenadilo što su se Apaši toliko pročuli. A mislim, to je neka konstelacija događaja. Netko bi to nazvao fatumom il' čim već. Jednostavno, poklopilo se više stvari. Nakon nekih par većih radija nas je počelo vrtiti i nekoliko televizijskih kuća i znate, ono, kad se to sve sumira u neki kompozit, onda se dogodi taj neki boom. Taj spot, koji je radio Tomislav Dugančić, isto je doprinio. Kako se kaže, zvijezde su se posložile i eto, ti su Apaši probili van. To nitko nije apsolutno očekivao od nas i baš nas je pozitivno iznenadilo.

Da, pogotovo zato što je pjesma izišla taman negdje prije onog velikog lockdowna, korone i svega što se kasnije izdogađalo, tako da je veliki uspjeh da je uspjela u tom obimu doći do publike.

-          Pa da. Nismo je imali prilike uopće ni koncertno promovirati ni ništa. Ta je pjesma praktički kompletno nastala u tom nekakvom digitalnom okruženju i internetu i potpuno odmaknuta od interakcije s realnom publikom.

Kažeš, niste uspjeli koncertno predstaviti svoj album sve do sada. Kakav je sada osjećaj stati pred publiku koja u glas pjeva vaše pjesme i koja i nije baš toliko malobrojna?

-          Jako čudno. (smijeh) To nismo očekivali u životu. Mi smo bili kao neki opskurni bend koji svira za obitelj i rođake. I onda sad kad dođeš tako, kad vidiš tamo neke ljude koje uopće ne znaš, koji to pjevaju, baš ti je onako smiješno i čudno. Al' eto, onda se navikneš. Navikne se čovjek na sve, pa i na to.

Cijeli je vaš album jako dobro prihvaćen i sad slijedi najveći klišej koji ti već vjerojatno izlazi na uši, a glasi „Ovo će biti naša godina“. Može li se ipak reći, bez obzira na sve, da je 2020. zaista bila vaša godina?

-          (smijeh) Pa u velikoj mjeri je bila. Uspjeli smo se u toj godini predstaviti publici i plodove našeg rada koji su nastajali godinama, dvije, tri godine, predstaviti ljudima, podijeliti s njima taj naš entuzijazam, ljubav i ambiciju. Tako da, koliko god je ta 2020. bila i crna i tužna i jako stresna za sve, mi smo uspjeli izvući taj silver lining iz toga i bar nečim doprinijeti čitavom tom ambijentu nesigurnosti. Da bar na neki način kroz pjesmu ljudima damo tu neku nadu ili pozitivnu energiju, koliko god to sad klišejasto zvučalo. Tako da, sretni smo što smo uopće imali tu privilegiju da je tako.

Koliko sam uspjela popratiti može se vidjeti da se raspored koncertnih nastupa za ljeto jako lijepo popunjava. Osim samostalnih nastupa, nastupali ste u nekoliko gradova zajedno s grupom Silente. Kako je došlo do te dubrovačko-šibenske suradnje i kako ona funkcionira?

-          Ma jako je lijepo s njima svirati. Mi smo u nekom kontaktu već dulje vremena. Dok smo još bili klinci klinci, mislim i sad smo klinci, al' dok smo bili još manji klinci, imali smo cover band. Onda smo i upoznali ekipu iz Silentea još prije nekih šest, sedam godina kad su oni nas odabrali da im budemo predgrupa u Šibeniku, a sad kad smo malo stasali, kad smo se malo uozbiljili, tako nas je sudbina potrefila da imamo istu izdavačku kuću i booking kuću kao i Silente. Tako da se našem menadžeru, koji je ujedno menadžer i Silentea, učinilo logičnim da ta dva imena stavi zajedno u kombu i evo, to se za sad, za ova tri koncerta – Šibenik, Split i Zagreb – pokazalo kao dobitna kombinacija. Tako da izgleda da menadžer stvarno zna što radi.

Kad ste svirali u Šibeniku, jeste li imali nešto veću tremu svirati pred svojima?

-          Sigurno da da. Mislim, Šibenik je specifičan grad. To je grad koji ima žitelje koji su jako kritični i jako specifični. Tamo baš ne prolazi puno toga. To je grad koji se diči jednom dosta impozantnom glazbeno-kulturnom baštinom. Mislim, sad je to možda subjektivno malo iz moje pozicije jer sam ja isto Šibenčan, al' mislim, to je grad najvećih kantautora svih prostora – Arsena Dedića, najvećih pjevača – Miše Kovača, Vice Vukova... I onda su oni jako, ajmo reć', osorni, ponekad i defenzivni po pitanju toga što cijene od svojih. Tako da, baš nam je bio stres zbog toga, al' sva ta trema je nestala čim smo izašli na binu, počeli svirati prve taktove, prve pjesme, ljudi su počeli onako davati podršku i pljeskati i vikati. To mi je baš onako bacilo kamen sa srca. Tako da odgovor na tvoje pitanje, sigurno je bilo puno puno veće treme u Šibeniku nego u Splitu i Zagrebu.

Najavili ste drugi studijski album i u sklopu toga je nedavno izišla pjesma „Heroji“. Sve upućuje na to da će pjesma polučiti jednak, ako ne i veći i bolji uspjeh nego Apaši. Može li se onda reći da ste možda otkrili „recept“ da svaka iduća godina bude vaša?

-          (smijeh) To je interesantno pitanje i zgodno pitanje i aplaudiram ti na tom pitanju. Ja bih sad rekao, nekom to možda zvuči i nadmeno, al' imam osjećaj k'o da sam uvijek znao recept. I ja kao glavni kantautor pjesama i pisac tekstova i glazbe znam ta neka osnovna načela pop forme i to mi nije problem, ali izgleda da ti sva ta teorija ne vrijedi ni pišljiva boba dok ti ne pogodiš tu neku žicu, dok se ne predstaviš ljudima, dok te oni ne uspiju zamijetiti po nečemu. Tako da, „Heroji“ su, po meni, uspjeli napraviti dosta dobar uspjeh baš na tragu tih Apaša koji su se predstavili ljudima, koji su otkrili naš identitet nekoj široj javnosti. Mislim da je recept u tome da uspiješ nekako okupirati pažnju ljudi i nakon toga nastaviš raditi po toj istoj recepturi. Sad to zvuči malo kalkulirano, zvuči malo deplasirano, ali stvarno ta muzika, to je nešto što mi baš iskonski volimo i iskonski želimo svirati i pjevati i, eto, nama je to dobitna kombinacija da ljudi, kao što smo već rekli, vibeaju na te pjesme koje se nama osobno dopadaju. To je baš, po meni, privilegija da možeš bit' na hrvatskoj sceni, kakva god da je, i učmala i ovakva i onakva, da se možeš bavit' glazbom koju ti voliš i da to ljudi jednako vole. To je stvarno jedna jako jako dobra pozicija i nadamo se da će to potrajati što duže.

U svakom slučaju, vjerujem da će BluVinil nastaviti osvajati srca publike, a to ćemo vidjeti nakon što iziđe drugi album. Do tada, što nam možeš reći o drugom albumu? Tko je sve radio na njemu i kada ćemo ga moći čuti.

- Na drugom albumu sam isto ja većinski autor teksta i glazbe. Mislim da ima jedna il' dvije pjesme na kojima se kao kontributor pridružio moj Bruno, član benda. Produkcija je ista.  Dakle, Antonino Šimić je producent, video spotove za singlove će isto raditi Tomislav Dugančić, a što se tiče samog zvuka, to je nekako slično kao s prvog albuma, al' nekako definiranije. Teško je davati sad verbalne denominatore za nešto što je tol'ko apstraktno, a to glazba sigurno je. Ali onako, recimo da smo malo samostalniji, samopouzdaniji, hrabriji u odabiru nekih stilskih odrednica. Nekako smo slobodniji u tom kreativnom radu jer sad kad smo dobili tu potvrdu od publike, da oni cijene i podržavaju naš rad, puno se slobodnije osjećamo. Mislim da će taj novi album biti definirani zvuk i potvrda i pečat tog nekog našeg zvučnog identiteta iz prve faze benda. Tako da, baš se veselim tom albumu. Inače, ako čitatelji ne znaju, planiramo ga izbacit' tamo nekad početkom 2020. godine.

2020.?

- Joj, sorry, 2022. (smijeh)

Da, vrijeme je čudan koncept danas. (smijeh)

-          Ne mogu vjerovat' što sam ovo rekao. Gluposti pričam, sorry, 2022. (smijeh) Sad imamo vremeplov. (smijeh)

A u tom stilskom smislu ostajete i dalje u svojem retro ruhu ili?

-          Drago mi je da si povukla to pitanje. Pitanje je što je retro danas. Znaš ono kad netko svira gitaru i ima tu neku klasičnu postavku benda – bubnjeve, gitara, bas, klavijature – uh, to je retro! Mislim, realno, to su nama neki osnovni sastojci glazbe koju mi slušamo i uopće ne smatramo to nekim retrom. Nekako se ta negativna, pejorativna konotacija često veže za taj pojam 'retro' kao da je to nekakva imitacija, ali jednostavno smatramo da to ne mora nužno bit' imitacija jer, realno, mi koristimo te alate i ukrase na način da pokušamo u to unijeti nešto svoje i autentično i da to bude neka nova sadržajna cjelina koja neće biti samo puka pastiš imitacija, nego će donijeti neku dodanu vrijednost. A vidimo da se, na nekoj široj razini, na razini mode, cijeli svijet vratio u tu priču. Pa vidimo i Brunu Marsa i Duu Lipu, Weekenda i svi ti koji koriste sve te neke eighties reference i u zvuku i u vizualima. Tako da bih prije rekao da smo mi onaj zadnji, najobičniji pomodni bend koji samo prati svjetske trendove. Prije to nego, ono, klasik retro bend koji samo tuče po istom.

Ne mogu se ne osvrnuti na vaš zanimljiv stil i na vaše video spotove. Je li to inicijalno bilo planirano ili se nekako spontano razvilo kako su se pjesme razvijale?

-          Pa da, mislim, taj spot za Apaše je interesantno nastao. Moja tadašnja djevojka mi je preporučila tog redatelja s kojim prije nikad nismo surađivali. Ona je kao rekla: On je cool, on ima dobre ideje. Ja sam rekao: Zašto ne?. Pogledao sam neke njegove videe, našli smo se s njim na piću, ja sam mu rekao: Idemo nešto otkačeno napravit'! I on je, realno, sam zaslužan za 90% tog scenarija i sve te neke otkačene vizuale. Baš se onako poklopilo i vrijeme i mjesto jer nam je taj spot stvarno donio puno veću vidljivost nego prije i uspio je čovjek pogoditi tu neku atmosferu pjesme i spojila se pjesma i spot i, kako to obično ide, ljudi su na to reagirali. Tako da, evo, stvarno je super ispalo.

Dok čekamo album gdje vas još možemo čuti?

-          Joj, sad to trebam vidjet'. Ide ovako tipa, Vodice, Sinj, Prvić, Ploče, Slavonski Brod... To sve na Instagramu piše, tako da fanovi tamo mogu vidjeti kad su idući datumi i turneje.

U svakom slučaju jako bogat raspored. Evo, za sve one koji su možda propustili neki od prethodnih koncerata.

-          Da, vidiš kako se potrefi u životu da kad je godina pandemije, imaš najviše svirki, ono, više nego ikad u životu.

Na tragu maloprije spomenutog retro stila, često se u medijskim napisima može vidjeti i čitati da ste bend koji je unio osvježenje na glazbenu scenu, ali se isto tako može čitati o nizu izvođača s kojima vas se uspoređuje. Da ne ostaje sve uvijek na usporedbama, kako vi vidite svoju glazbu? Odnosno, koja je bila vaša vizija, stvarati kakvu glazbu? I jeste li u tome uspjeli? Jeste li vi na kraju zadovoljni?

-          Danas smo zadovoljni, radimo to što volimo i radimo to bez fige u džepu, a te neke usporedbe i reference na staru glazbu, to nam komplimentira budući da nam to nije problem. Kako se kaže, omnia cellula ex cellule. Realno, ne možeš nešto stvorit' što nikad nije prije postojalo. Dakle, uvijek moraju neke izvjesne reference, neki izvjesni utjecaji u tvojem radu biti prisutni i čuti se. Tako da nam nije uopće problem kad nas uspoređuju s tim stariji bendovima, bilo da su to Indexi, Azra, bilo tko. To nam je čak i potvrda da, kako se kaže, gradimo svoju priču na ramenima nekih koji su tu bili prije i da nastavljamo dalje taj nekakav rad na sceni. Ovi neki koji nam kažu da smo kao neke kopije, za to nas baš boli briga jer radimo ono što volimo, guramo zvuk koji volimo, pristupamo tome jako individualno, intimno i smatramo da je to jedini pravi put do nekog autentičnog stvaralaštva. Sve ostalo je pastiš, imitacija, tako da, realno, za takve jezike nije da pretjerano marimo dok god se mi zabavljamo dok pišemo takvu muziku i dok publika na takvu muziku dobro reagira. To je jedino što je bitno.

Hvala ti, Matej, na ovako lijepom završetku i ovako lijepim mislima za kraj. Imaš li ti kakvu poruku?

-          Poruka za kraj – slušajte BluVinil, poštujte znakove na cesti, budite dobri i vidimo se na idućem koncertu.

U ime cijele Rock&Off ekipe vam želim puno uspjeha s novim albumom i da ljeto bude što radnije.

Hvala lijepo!

 

Autorica: Petra Miloš

logo