Veeeeeliki intervju s Je Veux!

Donosimo velike intervjue s sudionicima nedavno završenog Rock&Off Toura iz pera naše novinarke Petre Miloš! Na redu je Je Veux, a intervju možete poslušati na Rock&Off radiju u subotu, 21.8. u 12h, u 20h ili u nedjelju, 22.8. u 12h.

 

Osim što je već godinama poznata kao članica benda Mangroove, Željka Veverec prošle je godine doslovno zasjala svojim albumom I glow koji izdaje pod novim imenom Je Veux. Riječ je o glazbenici koja je uistinu pronašla svoj specifičan, autentičan i prepoznatljiv zvuk kojim je stekla velike simpatije i publike i kritike. Ono što u budućnosti možemo od nje očekivati ne može biti ništa manje od čiste umjetnosti.

 

Prošla je godina, koliko god bila nepovoljna za glazbenike, za Vas bila vrlo uspješna i plodna. Donedavno ste nam bili poznati kao pjevačica Mangroovea, a danas vas gledamo u projektu Je Veux. Što Vas je potaknulo na novu priču i novi projekt?

-          Pa da, istina je da je 2020., pa i 2021. kako je počela, stvarno za mene počela odlično. Tako se valjda nekad u životu poklope te stvari sa svemirom. U svakom slučaju, meni su se dogodile, između ostalog, i lijepe stvari i na tome sam stvarno zahvalna. Moja priča sa Je Veux ima početak u tome što sam ja i kao pjevačica Mangroovea paralelno uvijek imala svoj trio koji je povremeno znao biti i kvartet s kojim sam svirala covere, ali na neki svoj način. Tu sam jako puno i učila i istraživala s Đurom Dobranićem,Tonijem Starešinićem i Igorom Dorotićem. To su bili neki moji glazbenici koji su se ponekad malo i mijenjali. I tu je bio jedan prostor koji nije bio autorski, ali je s jedne strane i bio pomalo autorski jer smo mi često znali improvizirati, stvoriti nešto na licu mjesta. Nismo svirali samo na engleskom, svirali smo i stvari na hrvatskom ili, jednostavno, kako bi nam došlo u toj improvizaciji. Tako da dosta već dugo paralelno s Mangooveom postoji taj jedan dio mene. Nekako je Toni uvijek bio za to da izađem iz tih granica Mangroovea. Koliko god su mi one dale jako puno stvari i zaista volim Mangroove, on je odličan i i dalje, naravno, stvaramo, ipak postoji još nešto izvan tog Mangroovea što sam htjela napraviti. Toni je mene stalno nagovarao i govorio: Trebaš to učiniti, ja imam Chui, bit će ti to super! Te svoje pjesme koje stvaraš na engleskom, napravi u tome. I tako je to jednostavno i krenulo. Mislim da za sve ljude koji se bave glazbom postoji to mjesto različitih utjecaja, različitih stvari, a onda kad se jednom možda malo i zakopate u jednu priču, teško je izaći i teško je kroz nju ostvariti sve što želite. Mislim da su te promjene jako dobre jer onda kad se ponovno vratite stvarati nešto autorski u Mangroove, opet je drugačije. I onda sam ja, naravno, razmislila i te svoje pjesme postavila u bend koji sam nazvala Je Veux po svojim inicijalima i po tome jer ja sam Željka, Je Veux na francuskom znači 'želim', pa sam to sve nekako povezala i tako je nastala Je Veux.

Drago nam je da je i da ste nas počastili jedim albumom koji je nesumnjivo postigao jako veliki uspjeh. Dok ste stvarali album, jeste li imali osjećaj da je to to, album koji će toliko odjeknuti i osvojiti i publiku i kritiku?

-          Ne. Kad sam radila album, zapravo kao i uvijek kad radim pjesme, nisam uopće razmišljala o tome što će biti nakon. Kad je sve završilo, ja sam bila sretna kad sam sve ono što sam zamislila u najboljoj mogućoj mjeri i ostvarila. Međutim, moram reći da kad sam cijeli album snimila i vokalno i već je bio i mix i master i kad sam ga, po ne znam koji put, poslušala, onda sam se jednostavno jedno jutro probudila i rekla: Isuse bože, to je onak'... užasno. Al' sam onda nakon toga pomislila: Ali to sam ja, to su moje pjesme, ja sam imala potrebu to izbaciti i to je to. To su normalne stvari koje se događaju u tom procesu stvaranja albuma. Samo sam htjela jednostavno biti dovoljno iskrena, dovoljno autentična i ne zamarati se time dok to radim, ali, naravno, onda kad to sve napravite, kad to sve preslušate stotinu puta, dođe vam i ta bubica u uho što će reći ljudi i onda se isto morate i s tim nositi. Ali, evo, jako mi je drago da se to, prije svega, i ljudima svidjelo i da su oni našli neku poveznicu sa sobom, da im je to super i da slušaju. Bude ti puno srce zbog toga, a ja sam zadovoljna sa svojim pjesmama, sretna sam i volim ih svirati, tako da, kad se te dvije stvari poklope, stvarno možeš biti samo zahvalan.

Foto: Filip Kovačević

S obzirom na to da često ističete da je to Vaš album, koliko su drugi ljudi s kojima surađujete, a koje ste zapravo maloprije i naveli, imali / mogli imati utjecaja na njemu?

-          Ja sam napravila te pjesme kod kuće i najviše je utjecaja definitivno imao Toni koji ih je prvi slušao i prvi reagirao na njih. Čak i onda kad bi mi rekao: A ne znam..., ja bih rekla: A dobro, onda, to je to. Tako će bit'. U ovom slučaju. Ne mogu ne spomenuti, naravno, i Đuru Dobranića koji je odsvirao sve bubnjeve, napravio to super i time dao svoj obol svemu, Igora Dorotića koji je odsvirao trubu, Petra Dundova koji je radio master. Znači, čim ljudi odsviraju taj svoj dio, već su oni dio aranžmana, oni su dio te pjesme i ne može to nitko napraviti kao oni. Moram spomenuti i Janka Novoselića jer je on radio mix koji je jako bitan. On i Toni su zajedno to radili i drago mi je da su osvojili Porina nakon toga jer su morali stvarno sa mnom imati strpljenja da bi dobili sve ono što sam htjela, a opet su to jako dobro razumjeli i mislim da nisam mogla zamisliti bolju ekipu. Da, pjesme nastaju kod kuće, ja ih prvo napravim sama u nekom svom malom izoliranom svijetu, onda dođe Toni, prvo ih on sluša, pa mi, naravno, i pomaže u nekim stvarima, a onda krenemo i do cijelog benda. Ali svaka ta stanica je jako bitna. Bez dobrih suradnika, bez ljudi koji vas razumiju i kojima možete objasniti – ili kao što je recimo u mom slučaju, ne trebate puno ni objašnjavati jer oni već tako dugo sviraju sa mnom i dobro me razumiju – ne može nastati ono što ste htjeli. Ne možete to sami. Naravno, da, ja sam napisala pjesme, ali oni su isto tako sa mnom napisali te pjesme. Sve su to ljudi koji su utkani u ovaj album i zaslužuju jednako tako pohvale i da im se kaže: Super album ste napravili!

Kao potvrda vašeg uspješnog rada proizlazi činjenica da ste na ovogodišnjoj dodjeli Rock&Off nagrada odnijeli pobjedu u četirima kategorijama i osvojili sve što se dalo osvojiti, bili ste nominirani u trima kategorijama za Proin i imali ste još niz nominacija sa strane. Koja je tajna uspjeha? Maloprije ste spomenuli autentičnost. Pretpostavljam da je to jedan od odgovora na ovo pitanje. Što biste još dodali?

-          Definitivno je to možda malo izlizano jer će vam svi reći: Budite svoji, budite autentični!, ali ono što je najveći problem je što to znači. Kad se počneš baviti glazbom, najteže je naći svoj zvuk. Bilo da pjevaš na hrvatskom, engleskom, na bilo kojem jeziku ili da si instrumentalist, prvo trebaš naći svoj zvuk. Ja bih rekla da je tajna uspjeha... Odnosno, što je zapravo i uspjeh? Uspjeh je onda kada radite ono što volite, sretni ste i zadovoljni, povremeno vas možda prepozna kritika, a nadamo se i publika i onda to bude jedno prekrasno slavlje, ali većinu vremena vi morate biti zadovoljni time. Možda nekad i nećete biti, ali onda se trudite da dođete do toga, da se okružite ljudima koji vas razumiju, s kojima možete dobro raditi i, naravno, naći svoj zvuk. Nekom se to možda događa prije, nekom kasnije, ali na kraju je ljepota u tome što ste dali nešto svoje i što ste ostali svoji. Što god to značilo. Ali to nije tako lako kao što se čini jer ti svi ljudi misle: Pa ja sam ja. Nije. Mi imamo jako puno utjecaja, puno se stvari događa u procesu stvaranja, željeli bismo zvučati bolje ili barem mislimo da bismo zvučali bolje kao netko drugi i to je jedno pročišćenje, jedna katarza koja se događa nekima prije, nekima kasnije. Tako da je definitivno najveći uspjeh kad uspijete biti ono što jeste i kad sebe plasirate na najbolji mogući način. Bez obzira što vam ljudi govore uvijek istu rečenicu, do te će rečenice proći jako puno teksta i bit će izgovoreno jako puno stvari dok ne prihvatite sebe i svoj zvuk i tek onda ga možete plasirati nekome na najbolji mogući način jer vam onda nije ni bitno što će netko drugi govoriti, nego ćete biti sretni da možete tu svoju priču podijeliti. Tako da bih rekla da su to dvije povezane stvari. Biti autentičan i znati zašto se zapravo bavite glazbom.   

Zahvaljujući tome što ste bili nominirani u kategoriji Velikog praska godine, imali ste priliku nastupiti ovo ljeto u četirima manjim gradovima u sklopu Rock&Off toura. Što mislite o samoj ideji Rock&Off toura i cilja približavanja alternativne glazbe manjim mjestima?

-          Ja moram reći da je to odlično. Meni se fantastično poklopilo i stvarno je lijepo da smo mogli u ovoj godini, koja je možda mrvicu bolja od 2020. što se svirki tiče, imati priliku svirati. Mi smo odradili Đakovo, Kutinu, Samobor i sad nam se sprema Motovun i svemu tome smo se jako veselili. Mislim da je to super stvar. Mislim da je to nešto što bismo trebali inače raditi. Bilo je jako lijepo doći na mjesta na kojima možda nismo prije bili. Odlična organizacija svih ljudi koji su radili na Rock&Offu i toj turneji i moram ih stvarno pohvaliti. Mi smo u Đakovu svirali s Ogenjom, s kojim recimo nikad prije nismo imali priliku svirati na turneji. J.R.August, The Siids, sve su to bili naši kolege, odlični glazbenici, svi fantastični na svoj specifičan i, upravo ono što sam rekla, autentičan način. I možda se nismo jako puno družili, ali u tom vremenu kad smo bili tamo, gledali smo jedni druge, podržavali jedni druge, slušali odlične koncerte i vidjeli nešto što možda nismo prije. Nismo, recimo, bili na koncertu Ogenja. Naravno, ja sam ih i slušala i znam za njih kao što znam i za J.R.Augusta čiji sam album isto tako puno puta preslušala, ali sada smo bili zajedno uživo i mislim da je to fantastična stvar koju radi Rock&Off i cijela organizacija. Mislim da i ljudi jako dobro reagiraju jer imaju priliku čuti nešto što im se, koliko sam mogla vidjeti, jako sviđa, a možda nisu ni znali da to postoji. Naravno da je bilo publike koja je znala, koja je došla baš specifično zbog nas ili zbog nekog tko je nastupao, ali ima ljudi koji su po prvi put čuli nekog tko svira i odmah su bili oduševljeni, što samo govori da nije sve u tome da samo pustite pjesmu. Morate ipak na neki način biti prisutni i možda čak i educirati. Tako da je Rock&Off turneja fantastična stvar i baš sam sretna da je ove godine i Je Veux dio te turneje i ekipe.

Foto: Filip Kovačević

Na tom tragu, što mislite koliko je važno „decentralizirati“ glazbu. Odnosno, da ta glazba, koja nije toliko mainstream i koja se ne može toliko čuti na radiju, dođe do manjih mjesta?

-          To je dobro pitanje i zapravo s jedne strane i teško pitanje jer glazba sama po sebi nije centralizirana. Mi svi koji se bavimo glazbom, mi bismo došli bilo gdje da nas pozovete i da sviramo za koliko god publike jer je to ono što volimo i mi nemamo nikakvih granica. Glazba je ta koja nema granice. Međutim, naravno da neki sustavi, mjesta, financije i okolnosti možda rade nešto drugačiju stvar, a to je da se u velikim gradovima događaju festivali, a u nekim manjim mjestima ne. Ali mislim da primjeri, koliko sam bar malo upoznata s nekim europskim zemljama koje su nešto veće od nas, govore o tome da se upravo treba orijentirati na ona mjesta koja možda nemaju festival, koja možda nisu toliko posjećena, koja još nisu dobila priliku da, ne samo veliki, nego upravo ti mali, čak i underground, izvođači nastupaju u njima. Mislim da to može biti obostrano zadovoljstvo zato što tim izvođačima treba više nastupa, širenje publike, a oni ne zahtijevaju toliko infrastrukture kao neki jako veliki izvođači. Kažem, glazba je sama po sebi bez granica, ali o decentralizaciji trebaju možda više razmišljati npr. turističke zajednice tih manjih mjesta. Mislim da je Rock&Off jedan od tih koji je dobro to postavio da krećemo sjeverno u ljeti jer znamo da u ljeti sve nekako seli na more, ali Hrvatska ima stvarno prekrasnih gradova i događanja i na sjeveru, odnosno može ih imati još više. Tako da, kažem, sami izvođači, ljudi koji se bave glazbom, oni ne rade razlike. Oni će doći bilo gdje. Oni sviraju glazbu i uživaju u tome, a onda će, naravno, uživati i publika.  

Kad smo u sferi alternativne glazbe, na temelju dugogodišnjeg iskustva u Mangrooveu, a sada i kao Je Veuxu, kako je na ovdašnjoj i današnjoj sceni biti glazbenik koji ne spada u mainstream?

-          Mislim da je danas teško biti glazbenik općenito. Čak ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Pokleknuli su i najveći koji su mislili da to neće nikad biti problem. Onda je jasno da što smo dalje od te količine publike i medija, da je samo još gore. Tako da nije nikako lako biti u današnjem vremenu glazbenik. Meni se slučajno poklopilo da sam ove i prošle godine radila neke stvari koje sam dovršavala od nekih prijašnjih godina. Mislim, naravno da sam osjetila krizu, ali nisam možda bila u tako groznoj situaciji kao neki moje kolege, ali, u svakom slučaju, nije lako. Sad jedino što možemo je iskoristiti sve prilike koje nam se daju i, naravno, čekati neka bolja vremena ili, da tako kažem, da zajedno radimo na tome da dođemo do tih boljih vremena. Znači da se stvarno pridržavamo svih mjera i da se nadamo da ćemo valjda sljedeće godine normalnije živjeti s tim virusom i da će stvarno biti omogućeno svim ljudima, a osobito nama koji ovisimo o publici, da radimo svoj posao.

Kako je, kad ste već spomenuli krizu, cijela ova situacija utjecala na vas kao glazbenicu i kako ste joj se prilagodili?

-          Ja, evo, sad trenutno nisam možda najbolji primjer jer se baš dogodio niz lijepih stvari koje su mene stvarno nosile i poklopilo se da sam imala već neke pripremljene stvari koje smo i ja i Toni – moj suprug i glazbeni partner – radili. Mi smo i 2020. i 2021., osim onog perioda kad smo bili u izolaciji i imali covid, zapravo radili. Tako da nismo baš stigli razmišljati o svim tim groznim stvarima jer smo bili okupirani i to je bila dobra stvar. S druge strane, dogodile su se i neke jako lijepe stvari. Znači, i Rock&Off i izdavanje albuma, pa spotovi, Porin, predstava koju smo radili... Eto, meni je baš tako pao grah da to bude ta godina. Mnoštvo naših kolega, koji možda nisu bili te sreće, morali su razmišljati o tome da nađu neki drugi posao ili neki posao uz to. Oni kolege koji su se možda i dvoumili prije da li da napuste neki stalni posao koji su imali i krenu samo u glazbu, definitivno su ostali u tim, recimo, sigurnim poslovima. Iako je pitanje što je to uopće siguran posao danas. Tako da, mislim da je mnogima od njih bilo i psihički teško. Mnogi su odmah na početku govorili: Joj, sad će to biti super, pa će se muzičari zatvoriti u svoje studije i proizvoditi., ali to nije tako, to nije jednostavno. Vi sasvim drugačije radite onda kada imate neki svoj mir, pa se zatvorite u svoj studio zato što to želite i zato što je to vaša odluka i što ćete sada nešto novo napraviti, a druga je stvar kad vas netko zatvori u vaš studio i vi ne znate što vas čeka, vani je totalna apokalipsa, imate potres, ne radite, ne možete dobit svirku. Znači, to je definitivno jedan veliki pritisak, a osobito za ljude koji su samo glazbenici, koji imaju kredite, djecu... Mislim da je to bilo apsolutno grozno, da je jako utjecalo na ljude i da ćemo posljedice toga osjetiti tek godinama poslije.

Ali ipak sve nekako ide na bolje, barem se tako čini. To, koliko se može vidjeti, vrijedi i za vas koji osim u sklopu Rock &Off toura zapravo često nastupate. Kakav je osjećaj nakon duže stanke prvo zasvirati pred publikom, a onda se i predstaviti u tom novom ruhu Je Veuxa?

-          Ja se nadam da sve ide na bolje i želim svima da se izvučemo iz svega ovoga i da svi mogu raditi svoje poslove, budu sretni i zadovoljni. Evo, da budemo u pozitivnom tonu, mi smo i drugi i treći mjesec dosta nastupali i na nekim streamovima. Dakle, već smo tu pripremali teren da ćemo biti pred publikom. Naravno da je drugačije na nekom streamu, nego pred publikom, ali isto se morate pripremiti. Kad smo prvi put izašli, mislim da je peti mjesec u Hali bio prvi da smo baš bili pred publikom, moram priznati da je bilo jako neobično. Bio je moj novi projekt i nisam još nikad svirala te stvari pred ljudima. Bilo je puno ljudi, pritisak i očekivanja... Ja inače imam tu neku tremu ili, kako bi možda ovi mudriji ljudi rekli, pozitivno sam uzbuđena, ali onda kad sam došla ispred, srećom, sve se poklopilo i bio je jako lijep osjećaj, iako, definitivno, veliko uzbuđenje. I onda kad su krenule te svirke, svaka svirka je rušila jednu barijeru. Uz to sve imate novi materijal, osjećaj da imate publiku, onda još i svaki grad nosi nešto svoje, neku novu atmosferu, ali puno pomaže kad imate iza sebe bend koji je uz vas i ljude koji vas poznaju. To su neke bazične točke koje su vam, čak i da se ništa ne događa, jako bitne. Možda je na počecima bila i neka veća trema, ali onda kad se to nekako posloži, osobito ako imate svirke dva ,tri dana zaredom, bude sve bolje i bolje. Tako da u biti sve više i više uživamo i to je zapravo i cilj.

Foto: Filip Kovačević

Osim koncertnih nastupa, spremate li nam možda usput kakav novi materijal?

-          Sad smo bili zapravo dosta zauzeti i koncertima i turnejom. Završavali smo isto neke vrlo važne stvari. To je npr. album Mangroovea i Jazz orkestra HRT-a. To se miksalo, nije još do kraja gotovo, ali sve smo snimili. Ja sam u vrijeme izolacije napisala jednu novu pjesmu za Je Veux. Naravno da nismo tu stali, to će se sad otvoriti, ali moram priznati da nisam još imala vremena krenuti u novu Je Veux. Nekako još uvijek crpim iz ovog albuma i želim ga stvarno do kraja prezentirati. Na kraju krajeva, vjerujem da će jesen donijeti i onu pravu promociju albuma. Više smo se bavili time da se dobro prezentiramo i da stvarno super napravimo te koncerte. Nekako mi se čini da su kod mene, kako za Mangroove, tako i za Je Veux, neke tri godine u pitanju. Ono, imaš prvo novi album, onda ga sviraš, sviraš, sviraš, onda malo odmoriš i onda kreneš sa stvaranjem novog. To je nekakav, ja bih rekla, moj timing. Ali tko zna, možda će biti prije, a možda će biti i kasnije. U svakom slučaju, eto, imam jednu novu stvar za Je Veux. Kažem, nisam se previše opterećivala time jer je bilo toliko stvari i mislim da i ne treba forsirati. Naravno da treba raditi, a mi smo radili, i onda će sve doći na svoje.

Bez obzira na to što niste zagrebli duboko, pričinjava li Vam uspjeh albuma I glow svojevrstan pritisak za daljnje stvaranje?

-          Ja imam neke svoje strahove i svaka je pohvala s jedne strane toliko draga, a s druge strane ogroman pritisak. Ono, sad kad izađem van i sad neka očekivanja... Ali mislim da je to nešto s čim se svaki izvođač nosi. Mislim da to imaju svi. Da, postoji taj neki moment: Što sad? Što sad ja moram napraviti? Ali onda to nekako probaviš jer postoji taj trenutak kad će doći nove stvari i kad ćeš jednostavno morati pustiti sve ono što su ljudi napisali o tebi, bilo da je dobro, bilo da je loše, jer na kraju ne radiš to zato da bi te netko hvalio ili kudio, nego radiš zato što imaš neku potrebu. Kad se ta potreba javi, onda ta priča treba biti jača od svega toga. Kažem, naravno, sve ti to prođe kroz glavu i sve ti to prođe kroz tijelo, ali u jednom trenutku to treba odrezati. Jednostavno kad kreneš u proces, onda si u tom procesu i to je to.  

I evo za kraj, dok čekamo nove stvari, gdje vas sve možemo čuti?

-          Evo, moja Rock&Off turneja, kad kažem moja to znači što se tiče mojih nastupa, završava u Motovunu 28.7. Tome se jako veselim jer jako volim i Motovun kao grad i taj Filmski festival i moram se zahvaliti svima iz organizacije Rock&Offa i reći još jedanput da nam je bilo stvarno lijepo, a to ćemo na najbolji mogući način proslaviti u Motovunu. Nakon toga Je Veux ide na Hvar 30.7., zatim u Vodice na Vodice Jazz festival 31.7. Ako je netko u blizini, može doći slušati. Onda je Je Veux 11.8. na Krku. I to je to što se Je Veux tiče. Ali poslastica za one koji vole i Mangroove, 13.8. sviramo na Lastovu, otoku glazbe, i tome se jako veselim jer nismo nikad bili na Lastovu, a nismo nikad ni svirali tamo, tako da će i Mangroove imati jedan svoj koncert. On nije imao ove godine puno koncerata, ali moram priznati da su svi koncerti koje smo imali bili stvarno čarobni. S Jazz orkestrom HRT-a i sad Lastovo. To je to što se ljeta tiče, a onda već ulazimo u jesen i nadam se da ćemo imati lijepu promociju. Ako nas je nešto 2020. naučila, to je da ne planiramo previše, nego da jednostavno idemo dan po dan.  

Držimo palčeve da se promocija održi, da bude uspješna, lijepa i mnogobrojna. Za sve one koji su možda propustili nastup Je Veux, a žele vidjeti i čuti, koncertni datumi su tu. Za kraj, imate li možda još nešto dodati?

-          Pa rekla bih ljudima da uživaju u ljetu, da gdje god mogu dođu i poslušaju dobar koncert, a za sve one koji možda neće ni do Vodica, Hvara, Krka, ni na Lastovo, ni u Motovun, mogu na stranici Je Veux na fejsu ili na mojoj osobnoj stranici pogledati Live HGU session koji smo radili kao Je Veux, u kojem nije samo svirka, nego smo i pričali, malo više rekli o sebi, tako da je i to zanimljivo. U svakom slučaju, uživajte u ljetu i nemojte se opterećivati onim što nosi jesen.

Draga Željka, puno Vam hvala na razgovoru, želim Vam ugodno ljeto i nadam se da se slušamo uskoro s novim glazbenim poslasticama i na puno mnogobrojnijim koncertima.

-          Hvala i vama, svim čitateljima, budite zdravi, slušajte dobru glazbu i pozdrav svima na Rock&Offu.

 

Autorica: Petra Miloš

logo