Donosimo najbolje radove ovogodišnjih polaznika Male škole Rock&Off novinarstva!
Posprdna kritika kapitalizma i svega što nas danas okružuje. To je Musaka. Projekt Baba Yaga koju čine pjevačica Jadranka Ivaniš Yaya iz Jinxa i reper Saša Antić iz TBF-a proveden je u djelo zahvaljujući producentu Marcu Grabberu. Spoj Jadrankinog pop funka i tekstovi Saše Antića uvjerili su publiku da sloboda govora još postoji.
Album se sastoji od 12 pjesama kroz koje se provlače teme društvenih problema koje prolaze kroz glavu barem jednom u danu, svakom prosječnom Hrvatu današnjice. Različitost društva vizualizirana je u eklektičnosti strukture albuma koja se vidi u žanru ove cjeline ispunjene elementima različitih žanrova;elemenata countrya u „Carpe Diemu“, preko elemenata havajske glazbe u „Fruktozi“ do egzotičnog latino prizvuka u pjesmi „Kokain“. Prva pjesma na ovom turbulentnom albumu nazvana je prema latinskoj izreci „Carpe Diem“ što znači iskoristi dan. Saša nas kroz pjesmu uvodi u problematiku poskupljenja plina i klimatskog zahlađenja koje iz njegovog repa zvuči kao vremenska prognoza nakon kritično vrućeg ljeta kojeg je prekinula nagli dolazak jeseni u studenom.
Latino-američki prizvuci koji prate pjesmu pod imenom „Kokain“ obogaćuju cijelu sliku onoga što su Saša i Jadranka htjeli reći. S druge strane melodiju u pozadini možemo promatrati i kao zezanciju na samu temu, no po svemu sudeći definitivno nije izabrana slučajno. Melodija se savršeno uklapa u tekst koji govori o kratkom „putovanju“ do dućana u kojem je pronađen narkotik u celofan umotana/stoji kocka ja si mislim/nije valjda šta ću sada. Tu isto možemo naslutiti naglasak na dostupnosti droge danas, kako i kome, kroz banalan primjer narkotika koji je nekom ispao u dućanu u kutiji banana koji je doveo do kobnih posljedica osobe koja ga je pokupila. Na takav način istovremeno kritiziraju i šalju moralnu poruku o štetnosti narkotika.
Osim glasova Yaye i Antića, kritika komercijalizma vrišti u trećoj pjesmi pod nazivom „Korporativno“. Izvođači se poigravaju sa prisutnošću popularne toksične pozitivnosti eksplicitnog djela života u kojem je sve kako sam naslov kaže „korporativno“, odnosno pretvoreno za velike mase ljudi u svijetu gdje je bitan uspjeh i profit. Yayin monolog na početku pjesme u kojem opisuje svoje jutro i što radi kad se probudi ironično predstavlja popularni GRWM trend na Tik – Tok aplikaciji, dok je melodija u pozadini tu samo kao potreba za naglašavanje dinamike važnih dijelova teksta. „Alergija“, četvrta pjesma mješavina rok žanra i pojava crkvenog zbora, govori o toksičnosti proizvoda koji se danas proizvode, bilo to prehrambeni ili „politika i dronovi“ koje je stvorio čovjek. „Alergija“ i „Fruktoza“ spominju slične proizvode poput zdravih namjernica koje se promoviraju u fitnes industriji, U prekomjernim količinama proizvodi djeluju loše na organizam. U „Fruktozi“ se isto tako uspoređuje skladište prepuno prehrambenih proizvoda koje asocirana na „rajski vrt“, te ga opisuje kroz svoj radni dan na poslu prepun šarenog voća. Kraj pjesme posebno je sakrivena poruka gdje Saša navodi zemlje Trećeg svijeta od kuda proizvodi i dolaze, te im se „zahvaljuje“.
„Garaža“ je pjesma country prizvuka, posvećena problemu pronalaska parking mjesta u urbanim sredinama u kojima koliko god da se ulaže u izgradnju glomaznih sivih prostora za automobile, i dalje nema parking mjesta. Gangsterski country melos obogatio je pjesmu „Baterije“ čija tema podsjeća na old school balkanskog repa o sinu koji zapeo u mafijaškim krugovima u inozemstvu, te mu „nema spasa“. Karakteristično je također spominjanje majke. To je moja priča/ i više nema spasa/ za mnom će plakat/ samo stara majka, sve to popraćeno s dozom cinizma.
„Piroman“ kao pravi ljetni romantični hit popraćen svim motivima koji to čine. Večer, ljeto, plaža, zvijezde, muzika. Dalmatinski naglasak Saše je samo dao još veći ugođaj u cijelu pjesmu, a motivi su pridonijeli tome da izgleda kao da je ispala iz jednog od TBF – ovih albuma. Urnebesna pjesma pod imenom „Raketa“ ispunjena je različitim pjesničkim slikama koje itekako dopuštaju slobodu u maštanju. Svako bira što je za njega raketa čije vrijeme na kraju pjesme ističe. Nakon iznenađenja s imaginarnom raketom koja hoda po stanu, uslijedila je pjesma istočnjačkog melosa iz kojeg se da naslutiti utjecaj balkanske muzike. Riječ je o pjesmi „Nada“ koja tim svojim prizvucima i takozvanim „zavijanjem“ prenosi osjećaj očaja, tuge i crnine.
Na ovom albumu su se još pronašle pjesma pod imenom „Tehnički problem“ i „Nije gotovo“ kao posljednja stvar albuma. Dok se pjesma “Tehnički problemi” osvrće na alternative rješavanja problema, no posljednja pjesma ipak ulijeva nadu u bolje sutra. Usprkos svoj negativi i problemima, o kojima nas osvješćuju, album ipak ima sretan kraj popraćen veselom melodijom.
Lana Kovačević
