Donosimo najbolje radove ovogodišnjih polaznika Male škole Rock&Off novinarstva!

 Rap šarm ironije i humora satiričnog Vojka V u albumu “Dvojko”

"Sherean puno stvari, zovu me Sharebedžija” kao prvi stih u novom albumu iz 2023. godine Dvojko od Vojka V-a puno govori kakav humor album će imati. Reakcija stiha, kojeg ne treba o njemu dugo razmišljati, vidi se kao satiričan pogled na sebe. Motiv ironije, satire i ismijavanja relevantnih tema u zadnjih pet godina s modernom rap produkcijom ima vrlo poseban efekt na slušatelja.

Andrija Vujević, ili Vojko Vrućina, hrvatski je reper i producent iz Knina koji je poznat po svom satiričnom i humorističnom stilu repanja i cool produkciji. Prošli album, Vojko iz 2018. godine, bio je jedan od najpopularnijih rap albuma te godine i time zaslužio Porin za najbolji album godine s hitovima kao što su "Ne može", "Zovi čovika", "Pasta Italiana" i "Kako to".

“Sharebedžija” kao prva pjesma na albumu ima jednostavnu formu, jednu kiticu sa šaljivim metaforama i zanimljivim aforizmima s referencama na hranu, drogiranje, Joy Division, Burzum i Dina Merlina, koje su posebno najsmješnije. Sve je stavljeno u boju neozbiljnosti, no pred kraj pjesme glas Vojka počinje zvučati jako ljuto i ozbiljno, čime postaje još smješnije.

“Evo me opet”, sa semplom Ljubiše Stojanovića kao refrenom, synth 808 bassom, pamtljivom melodijom frule i syntha i trap bubnjevima, Vojko repa paranoidne stihove o putovanjima, nemogućnosti turneje, neuspjehu albuma i starosti u svijetu rap scene. Posebno stih “Zamisli da ideš film Tenet pustit staroj babi” posebno me nasmijao. Kroz cijelu pjesmu on je vrlo šaljiv, ali jako realan i u strahu od svega povezanog s njim.

Pjesme kao “Nikoliko” i “Bunga Party” najmanje su mi se svidjele. “Nikoliko”, s nekim smiješnim stihovima i zanimljivim trenucima, humor i neozbiljnost ne prolaze tako dobro kao u ostalim pjesmama. Instrumental je dovoljan u prvom dijelu, ali me totalno iznenadila, na vrlo loš način, promjena u drugi dio s “Megalomanijom”, s nekakvim rip-offom ili interpolacijom “Black Skinheada” od Kanye Westa.

Techno ili rave pjesma s bezveznim strofama bez ikakvog doticaja s humorom i uspavljujućim instrumentalom, koji, kako pjesma traje, postaje sve gori i gori za slušati: “Bunga Party.” Volim eksperimentiranje ili nekakav drugi zvuk u albumu, ali ništa u pjesmi nije sjelo. Beskonačno frfljanje koje je postalo totalno nepotrebno, dosadan instrumental i šaljiva poruka koja nije prošla kroz moje uši.

Neke pjesme su dovoljno dobre, poput “Ela” sa zanimljivom formom rimovanja (skoro) cijele pjesme sa... ela. Smiješni stihovi povezani s preminulim Chrisom Cornellom i Daveom Chappelleom osobito su jako histerični, no s njegovom suhoparnom vokalnom predajom efekt smijeha nestaje. Još jedna prolazna pjesma je “Mamacita” s vrlo energičnim beatom i zabavnim tekstom.

No, nešto čudno se dogodilo. Pjesma “Vino” je vrlo ozbiljna s temama oko droge, paranoje, teorija zavjere tijekom perioda koronavirusa i kako je to biti hipohondar. Ne vjerujem da Vojko repa iz svoje perspektive, no vidi se da je razmišljao o takvim temama prije. Cijela pjesma je doslovce tužna i još više čudna ako se koristi satiričnost o hipohondrima.

Singlovi iz albuma su vrhunci albuma, no oni su ujedno i mana albuma. Problem je što je skoro pola albuma sastavljeno od singlova koji su bili izbačeni tijekom četiri godine. Tako je flow albuma totalno razbacan bez ikakvog smisla. No, kvaliteta većine pjesama je vrlo dobra, zanimljiva i humoristična.

Na primjer, singl star četiri godine “Moja Lipa”, sa satiričnim prikazom šefa neke “Firme”, posve škrte osobe, kroz zarazan trap beat, lako pamtljiv refren i smiješne stihove. No, tematika je malo ostarjela nakon nestanka kune. “Umoran”, s humorističnom tematikom brige o bebi i obiteljske radoznalosti i s Jasmin Stavros semplom kao refrenom, sjajna je pjesma sve u svemu, no stilski je malo zastarjela i ne sjeda dobro na album.

“TT-33” je tematski najsmješnija pjesma na albumu. Povod je zastrašivanje pištoljem, no toliko je neozbiljno da se umire od smijeha. “Ako nećemo diplomatski, riješit ćemo polu-automatski” mislim da je najsmješniji stih na albumu, Vojkov vokal je tako ležeran i opušten da se ne bih trebao smijati.

“Shoe Care 98” je Vojko u teškoj depresiji i vrhuncu anksioznosti, no pokušava izbjeći smrt. Produkcija je vrlo zabavna, no riječi i njegovo repanje su spoj ozbiljnosti i satiričnosti tako da nije sigurno smije li se smijati.

Perfektna satira na albumu je “Saborska penzija.” Korupcija, stanje politike u Hrvatskoj i prikaz javnog interesa iz perspektive političara savršeno prikazuju nekakvu realnost u državi. Kroz lako pamtljive stihove i melodiju u refrenu, zarazno je pjevanje cijele pjesme.

Kao završetak albuma, “Tour Life” dug 20 minuta i dvadeset jednu strofu lažnog freestylea nije trebao biti tako dug. Jako zanimljiva pjesma, no nakon nekog vremena, zbog monotonije i dužine pjesme, postaje dosadna. Na kraju svega, solidan rap album. Puno humora u stihovima i zabave u instrumentalima, dobre produkcije od samog repera i zabavnih hitova. Nije savršen album, no kvaliteta kroz cijeli album vrlo je efikasno raspoređena."

Alan Crnić