Rock&Off intervju – Mark Mrakovčić

Donosimo seriju intervjua polaznika Male škole Rock&Off novinarstva s nominiranima za treću dodjelu Nagrada Rock&OFF!

Prošla je godina odlučila biti nemilosrdna i oduzeti nam jednu od najljepših stvari u životu – koncerte. Bez obzira na to, glazba je nastavila živjeti predstavljajući pravu slamku spasa u ovoj turbulentnoj godini. Kada se činilo da je svijet stao, glazbenici su nastavili stvarati i spašavati nas svojim radom, a upravo se iz tog razloga, i unatoč svemu, i ove godine održala Rock&Off dodjela kako bi novinari nagradili glazbenike u čak 10 kategorija. Među najistaknutijim izvođačima našao se i Mrak Mrakovčić, koji si je svojim debitantskim albumom ''Breeding Black Sheep'' priskrbio nominacije u čak 3 kategorije. O prvim reakcijama na nominacije, nagradi i bendu popričala sam s Markom u Tvornici na tonskoj probi za Rock&Off dodjelu.

Mark, za početak, čestitam ti na čak tri nominacije za Rock&Off nagradu! Jel to bilo očekivano, koja je bila tvoja prva reakcija?
Hvala! Nije sigurno bilo očekivano! (smijeh) Bio sam stvarno ugodno iznenađen, ja sam nekako mislio da će taj album čak proći ispod radara, i novinarima i svima. Više sam ga doživljavao nekako intimno, kao nekakav lo-fi, mali albumček koji će izać', tako da sigurno, ne mogu lagat', da, drago mi je!

Zapravo te većina novinara uvrstila u neki prošlogodišnji ''best of''.
Da, to sam isto bio stvarno iznenađen. Mislim, super! Ne znam kaj bih rekao, ne znam kako bi to moglo biti negativno. To znači da su ga barem neki ljudi poslušali, što mi je već ono… A ako im je još dobro uz to, onda odlično!

Što zapravo za tebe znači ''nezavisna glazbena novinarska nagrada'', što misliš po čemu se ističe?
Ističe se po tome što je novinarska nagrada. Naravno, svaka je dodjela za mene prilika za druženje s glazbenicima, pogotovo sad kad se nitko ne vidi i nitko se ne druži, a dobro mi je što je novinarska nagrada pa je automatski malo drugačiji odabir nego da je diskografska ili neka nagrada publike. Dobro, ima i taj dio za publiku…

Da, nominiran si i za Iskonovu nagradu publike! 
E, pa to mi je isto super! To mi je isto dobra fora, da publika glasa. Ali, da, ja sam definitivno za nagrade, što više raznolikog sadržaja ima po tim nagradama, to mi je bolje. Da postoji jedna koja je za nekakav mainstream, da postoji jedna koja je za nekakvu alternativnu scenu, da nekad alternativa uđe malo u mainstream, da nekad mainstream uđe u alternativu – ovisno o tome kakav tko napravi projekt, a ako netko napravi nekaj zanimljivo – super!

Zapravo si ti jako dugo na sceni. Mislim, jako dugo… (smijeh)
Relativno, da! (smijeh)

Surađuješ s mnogim glazbenicima i dosad nisi objavio album, iako jesi nastupao s tim materijalom. Što te spriječavalo, ili što te natjeralo da sad objaviš album?
Izbacio sam ja prije album s bendom, i radio sam dosta ovako nekih stvari sa strane, ali nikad nisam izbacio baš pod svojim imenom i prezimenom. Ma ništa me nije spriječavalo zapravo, samo je bilo uvijek kao snimam, snimam, snimam, pa kad-tad hoću, a taj kad-tad se zna pretvoriti u najveću prokrastinaciju ikad, pa to zna potrajat' onda… deset godina! (smijeh) Ali, u svakom slučaju nisam ni puno razmišljao o tome, to je nekak' tak' samo ispalo. Al' sad imam materijala za još koji album, sad kako sam okupio bend već radimo, imamo grupu na WhatsAppu, dogovaramo spotove, imamo probe, wow, sve, sve!

Ustvari nisi stigao ni promovirati ''Breeding Black Sheep''. Kakav je to osjećaj, jel ti nedostaje taj dio?
Nije mi zasmetalo zato što, kad sam izbacio album, cijelog sam ga solo odsvirao, i onda mi je bilo kao – okej, kaj sad?! Ako će se to trebat' promovirat', ja trebam bend. Budući da nisam imao bend, dobro mi je došla cijela ta epidemija i to sve, jer ono, nabaviš bend fino, napraviš par probi… Sad smo već imali dosta probi i prošli smo taj cijeli materijal, i to se sve naravno onda promijeni dosta, jer je live, apsolutno dobije drugačiji neki štih i svatko ufura nekaj svoje, novo i to sve, i je, to je sad drugačije, i meni bolje, i eto, sad ima taj neki live štih. Ali definitivno mogu reći da mi je to sve dobro došlo, to što je bila pauza, zato što smo mogli vježbat', mogli smo imati probe neopterećeni time da imamo koncert. Ako imaš koncert za tri tjedna, onda samo vježbaš to kaj imaš, a ovako možeš isprobavat', možeš se igrat', isprobati neku novu pjesmu. Napravili smo već ono i nekoliko novih pjesama i to će sve ići na novi album.

Znači uskoro možemo očekivati i novi album?
A uskoro da, evo, za nekih deset godina! (smijeh)

Nećemo stvarati pritisak ali… (smijeh)
Da, da, možete očekivati.

Napokon ćeš nastupiti na Rock&Off dodjeli. Što pripremate, možeš nam predstaviti bend?
U bendu su Anja na gitari, Naranča na basu i Toni, moj brat, na bubnjevima. Na dodjeli sviramo jednu stvar, zove se Oh, And Love i to je to, čut ćete kako zvuči u nekom bendovskom okruženju.

Dakle nominiran si za Rock&Off izvođača, za Album godine s ''Breeding Black Sheep'' i za Iskonovu nagradu publike. Koja ti se nagrada, odnosno titula čini nekako najprimamljivija?
Sigurno, neću lagat', Album godine! Ali, naravno, u takvoj sam konkurenciji da je uopće ne očekujem, pogotovo zato što je to sad i malo kraći album i to sve, a kolege koji su u konkurenciji su izdali stvarno nevjerojatna izdanja. Tako da, zabavno mi je sudjelovati!

Budući da surađuješ s mnogim glazbenicima i s mnogima si u kontaktu, možeš li nam reći kako je ova situacija s koronom zapravo utjecala na glazbenu scenu i industriju?
Baš smo sad pričali o tome. U jednu ruku mi se čini definitivno negativno, što se tiče bilo kakvih liveova, koncerata, to je katastrofa, ali mi se čini da su se ljudi uključili u različite projekte. Što se tiče kreativne strane, to je okej. Meni se javljaju ljudi, a vidim da se i drugima javljaju ljudi ,,Ej, imam sad ovaj solo projekt'' pa ,,Ej, imam ovaj elektro projekt'', imam osjećaj kao da su ljudi malo više ostali doma i onda dobili ideje kao ,,okej, sad bih mogao napraviti ovo i ovo…'', dobili su nekakve ideje pa mi se s te strane čini super. A što se tiče financijske strane – sigurno loše. Nema evenata, ništa se ne događa, ali mi se nekako čini da će uskoro doći ljepše vrijeme, sad kad se ljudi pocijepe, valjda će biti bolje.

Nadamo se! A što misliš što nedostaje našoj sceni – što bi ti promijenio na našoj sceni, a što ti se čini kao dobra strana naše scene?
Trenutno nedostaje koncerata, definitivno! Ali, inače, pa ništa, ja mislim da to ide u nekom dobrom smjeru i da scena definitivno raste. Dolazi sve više mladih izvođača koji imaju neke svoje ideje, tako da ja mislim da sve zapravo ide u nekom zanimljivom smjeru za hrvatsku muziku. I što se tiče mainstreama i nekakve takozvane alternative, sve mi se čini da su ljudi počeli fakaz radit', počeli su raditi i doma, i za razliku od prije 15 godina kad si morao otići u studio snimiti sav materijal, danas ipak to možeš nekako doma napraviti, možeš napraviti nevjerojatan projekt, apsolutni vrh albuma doma. Čini mi se da se to promijenilo i to je super. Ja sam optimističan što se tiče scene. I bendovi su dosta druželjubivi sad, postali su povezaniji različiti žanrovi, a čini mi se da prije nije bilo tako. Prije je bilo kao metalci se drže na jednoj strani, punkeri na drugoj, nekakvi noiseri na trećoj, a čini mi se da su svi sad skužili da je to zapravo tak' nebitno, tako da sam ja optimističan što se tiče scene.

Misliš li da su glazbenici dovoljno cijenjeni?
Ah, šta ja znam, nikad nisam zapravo razmišljao o tome koliko bi netko uopće trebao biti cijenjen. Kao posao, cijeni li se to financijski… A ne znam, to je sad teško odgovoriti jer nije glazba samo i sviranje koncerata, sad misli li se jesu dovoljno cijenjeni ako rade doma jingleove cijeli dan, ili ako imaš ono jednom mjesečno koncert. Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer se dosta široko može primijeniti taj financijski spektar.

A od strane publike?
Pa publika je dobra! Meni se čini da je publika dobra. Čak i neki projekt koji mi se čini da će biti za onak' četvero ljudi u KSET-u, na kraju se uvijek iznenadim. Ljudi baš kuže točno kaj se radilo. Taj dio je meni najzabavniji. Možeš imati stotinjak ljudi koji te slušaju, koji te stvarno prate i slušaju, iako imaš neke marginalne ideje koje ti se čine kao da ih nitko neće slušat'. Ali na kraju se uvijek nađe dovoljno frikova. (smijeh)

A koji ti je dio snimanja albuma bio najzanimljiviji? Sviđa li ti se više produkcija ili sviranje?
Ne, uvijek sviranje! Definitivno. Produkcija je isto uvijek zabavna, ali ovisi na šta se misli pod produkcijom. Tu bi trebalo spadati i smišljanje nekog aranžmana, i samo usnimavanje, cijeli taj dio je produkcija, ali definitivno sviranje, puno je uživljenije, dok je produkcija više kao ,,okej, sad sve imam, i sad ću se igrat' s tim i vidjeti kaj se sve može.''. Iako na kraju, ovaj album nije baš bio oslonjen na produkciju, više je oslonjen na samu izvedbu i pjesme i namjerno na jednostavnost oko izričaja i to je to. Nije usmjeren na preproduciranost i takve stvari, više je išlo na sirovost.

A planiraš li onda nastaviti u tom smjeru ili?
Ne znam, to ne znam! (smijeh)

To je iznenađenje! (smijeh)
To ćemo vidjeti, da. Naravno, sad kad imam bend, to će biti drugačije jer će svatko imati neku svoju ideju, tako da ja jedva čekam. Definitivno je zanimljivo kad solo radiš, ali kad si s ekipom onda dođe do nekih neočekivanih muzičkih obrata, svatko nađe svoju neku ideju i kad se to sve zajedno ukomponira dobije se neko treće biće.

Imaš li neke želje za budućnost, nešto što želiš ostvariti? Odnosno, čemu se veselite kao bend?
E, kao bend se veselimo definitivno svirkama, da sve opet dođe na svoje! Sad su ljudi skužili kako je to nemati koncerte, i sad želimo da se ljudi zažele i da se maknu sve ove boleštine i da počnemo svirati što više, i to je to.

Eto! I ja želim da nam se to svima ostvari i da počnemo ići na koncerte, sretno sutra i hvala ti puno!
Hvala tebi!

Katja Jukić

 

logo